Mišićna kontrakcija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mišićna kontrakcija je aktivacija generirajućih mjesta napetosti unutar mišićnih vlakana.[1][2][3][4][5][6]
U fiziologiji, kontrakcija mišića ne znači i njihovo skraćivanje jer napetost može nastati bez promjene, kao pri držanju teške knjige ili nekog utega u istom položaju.[6][6]
Mišićne kontrakcije se mogu opisati na osnovu dvije varijable: dužina i napetost.[6][6][7][8][9] Nasuprot tome, izotonični kontrakcije izazivaju promjene dužine mišića, ali je napetost im ostaje ista.[6][7][8][9] Ako se dužina mišića skraćuje, kontrakcija je koncentrična;[6][10] Ako se dužina mišića povećava, kontrakcija je ekscentrična. U prirodnim pokretima koji su osnova lokomotornih aktivnosti, mišićne kontrakcije su višestruke, jer su u stanju proizvesti promjene u dužini i napetosti na načine koji vremenski variraju.[11] Dakle, ni dužina ni napetost vjerovatno neće ostati isti u mišićima koji se kontrahiraju tokom lokomotorne aktivnosti.
U kičmenjaka, kontrakcije skeletnih mišića su neurogene jer je potreban sinapsni impuls motornog neurona za početak mišićne kontrakcije. Jedan motorni neuron je u stanju da inervira više mišićnih vlakana, čime izaziva da se vlakna kontrahiraju u isto vrijeme. Jedno vlakno pritom može biti inervirano iz više nervnih završetaka. Kada je nadraženo, proteinske niti unutar svakog vlakna skeletnih mišićnih vlakana kližu jedne uz druge da se proizvede kontrakcija, što se objašnjava teorija klizajućih filamenata. Nastala kontrakcije se može opisati kao trzaj, zbir ili tetanus, ovisno o učestalosti akcijskih potencijala. U skeletnim mišićima, napetost je najveća kada je mišić rastegnut na srednju dužinu kao što je gore opisano u odnosu dužine i napetosti.[12]
Kontrakcije glatkog i srčanog mišića su miogene i mogu biti modulirane putem autonomnog nervnog sistema. Mehanizmi kontrakcije u tim mišićnim tkivima su slične onima u tkivima skeletnih mišića.