Epileptički napad
From Wikipedia, the free encyclopedia
Šablon:Display title
Klasifikacija i vanjski resursi | |
---|---|
ICD-10 | G40 |
ICD-9 | 345.9, 780.3 |
DiseasesDB | 19011 |
MedlinePlus | 003200 |
eMedicine | neuro/415 neuro/694 |
MeSH | [http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D012640
|
Napad ili napadaj, formalno poznat kao epilepsijski napad, period je simptoma zbog abnormalno prekomjerne ili sinhrone neuronske aktivnosti u mozgu.[1] Vanjski efekti variraju od nekontroliranih potresnih pokreta koji uključuju veći dio tijela sa gubitkom svijesti (tonično-klonični napad), pa do potresnih pokreta koji uključuju samo dio tijela s različitim nivoima svijesti (fokalni napad), do suptilnog trenutnog gubitka svijesti (napad odsustva).[2]
Napadi mogu biti provocirani i ničim izazvani. Izazvani napadi nastaju uslijed privremenih događaja kao što su nizak nivo šećera u krvi, odvikavanje od alkohola, zloupotreba alkohola zajedno s lijekovima na recept, niska koncentracija natrija krvi, groznica, infekcija ili potres mozga. Neisprovocirani napadaji javljaju se bez poznatog ili otklonjivog razloga, tako da su vjerovatni kontinuirani napadi, kao što su psihološki stres ili nedostatak sna. Bolesti mozga, kod kojih je došlo do najmanje jednog napada i dugoročnog rizika od daljnjih napada, zajednički su poznate kao epilepsija. Stanja koja izgledaju poput epileptičnih napada, ali ne uključuju: sinkopu, neepileptični psihogeni napad i tremor.
Napadaj koji traje duže od kratkog razdoblja je za hitnu medicinsku pomoć.[3] Svaki napad koji traje duže od pet minuta treba tretirati kao status epilepticus. Prvi napadaj obično ne zahtijeva dugotrajno liječenje lijekovima protiv napada, osim ako se na elektroencefalogramu (EEG) ili snimanju mozga ne pronađe određeni problem.[4] Tipski je sigurno završiti pomoć nakon jednog napada kao ambulantni slučaj. U mnogih, kod onoga što se čini kao prvi napad, ranije su se dogodio i drugi manji napad.[5]
Do 10% ljudi ima barem jedan epileptični napad. Isprovocirani napadi javljaju se u oko 3,5 na 10.000 ljudi godišnje, dok se ničim izazvani napadaji javljaju u oko 4,2 na 10.000 ljudi godišnje.[6] After one seizure, the chance of experiencing a second is about 50%.[7] Epilepsija pogađa oko 1% populacije u bilo kojem periodu[8] s oko 4% populacije pogođene u određenom trenutku. Gotovo 80% onih s epilepsijom živi u zemljama u razvoju.