André Chénier
From Wikipedia, the free encyclopedia
André Chénier (Carigrad,[1] 30. oktobar 1762. - Pariz, 25. juli 1794.), francuski pjesnik.[2]
André Chénier | |
---|---|
Rođenje | (1762-10-30) 30. oktobar 1762. Carigrad, Osmanlijsko Carstvo |
Smrt | 25. juli 1794(1794-07-25) (31 godina) Pariz, Francuska |
Odgojen u duhu filozofa 18. vijeka, sa simpatijom je dočekao revoluciju i učestvovao u osnivanju Društva prijatelja konstitucije. Bio je umjerenih pogleda i nije odobravao revolucionarne akcije jakobinaca. Tokom procesa protiv Luja XVI zauzimao se za njegovo oslobođenje, a u odi "Charlotte Corday" odao je priznanje ubici Marata. Osumnjičen je da održava veze s monarhistima i konspirira protiv revolucije te je uhapšen i giljotiran.
Za života objavio je dvije pjesme, a u nedovršenim poemama "Hermes" i "Amerique" htio je dati svoje tumačenje postanka svijeta i formiranja društva. U pjesmama napisanim u zatvoru vidljivi su tragovi njegove osobne tragedije. Inspiriran grčkim i rimskim uzorima[3] te nazvian posljednjim pjesnikom klasicizma i prvim romantičarom. Nakon smrti stekao je slavu i izvan Francuske, pa mu je jednu pjesmu posvetio A. S. Puškinu, a Umberto Giordano je komponirao operu "Andre Chenier" prema libertu Luigija Illica.